noæima ja proklinjem
telefon što me
ne budi
danima ja mrzim
zvono što ne zvoni

sanjam te na vratima
koferi u rukama
graciozan hod
ulaziš sa rijeèima
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
voli te još kao prije
mislim na nas

gadne rijeèi si po prvi
put govorila
iscjepala slike,poklone
i moja pisma
i prije si umjela da
nestaneš na dva tri dana
vraæala si se s kajanjem
na usnama
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas

telefon je pozvonio
rodila se nova nada
korak dva i ja sam tu
reci,dušo,šta ti treba

èuj,stari,noæas
odlazim iz ovog grada
ne vjeruj u mene
jer više nikad neæeš
èuti volim te još
kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas